Svanuće | Darija Žilić

POGLED S BALKONA

Šaljem sliku pogleda s balkona.
U daljini možeš vidjeti vrt pun životinja,
okolo su zgrade kao na Kleeovim slikama.
I što uopće možeš sada, nego se porezati dok režeš komad ribe
ili biti utopljen u zelenom mulju
male rijeke koja leži odmah dole, ispod nas?
Ručat ćemo haringe, mandarine s makedonskih plantaža,
u luci ćemo pjevati sirenske pjesme za mornare koji
odavno već ne dolaze u starinske hotele.
Lavovi spavaju popodne, iz svemirskih garaža izlazi
tisuće bicikala i svi uglas pjevaju: romantika je bolesna,
kanali su poraz, klasično je zdravo, mandarine su sjećanje.
A jezik? Što je to jezik, melange ili kost koja se otapa u moru,
crnom kao tinta, razarajućem kao kiselina?
Povijest dalekih naroda sad je blizu, kao i ptica iz afričkih planina.
Sve je tu pored nas: kocka i urlik, pjesma i rijeka.
Istovremeno.