Svanuće | Darija Žilić

MENI JE SVEJEDNO

Rekla je: meni je svejedno.
I ja sam znala što to znači:
Objava smrti za deset dana ne donosi nemir.
Jer sve smo prošli: bilteni, akcije, poezija na ulicama
i male sitne traume. Slike mrtve djece u meksičkim muzejima.
i dugogodišnji poslovi u malim sobama, pred praznim ekranima.
Blue line tram ima dvije točke: početna je aerodrom, a groblje
je posljednja, na rubu grada.

Kovčezi klize noću pored dućana s brzom hranom i ne vidi
se magla nad zgradama.

U malim restoranima ukusni tacosi i ostaci vjenčanice
crvene, kao lica umornih meksičkih doseljenika.

Predvečer, neboderi izrastaju iz jezera, kao mala
čudovišta puna crnih jegulja.

Grad miriše po toplom pecivu, i starci izlaze iz hotela
sa psima u dječjim kolicima. Što radiš u gustoj aveniji?

Meni je svejedno, ako sada postanem
okamenjen kip u velikom parku,
ne moram se više niti vraćati.