Svanuće | Darija Žilić
ZADNJI DANI OPORAVKA
Polako već pišem lijevom rukom,
crni krugovi na ramenu već se smanjuju,
češće se spuštam stepeništem do prizemlja
i bez straha oblačim majice dugih rukava.
Oko mene još uvijek su stvari: knjige, šalica
i veliki klizni ormar iz kojeg ispada suvišna
odjeća. Na kraju oporavka, ostaje pitanje:
što rade ljudi s jednom rukom manje u
zimskim noćima? I kako se otvaraju vrata
koja vode u beskraj, ako nemamo krila?
Zadnji dan oporavka pišem o jutru, preslažem
rečenice, skupljam grumenove prašine u kutu
i otvaram prozor da sunce donese još više topline.
Sadržaj
Ne boj seNoćas
Ništa nije slučajno
Odmak
Ništa
Novo doba
Kuće
Kraj rata
Očekivanja
Plaža
Čudno ljeto
Dubina
Svanuće
Crta
Bijela kraljica
Na prvi pogled
Posljednja snatrenja
Mogu dalje
Raj je tu
Sunce
Plavi balon
Nigdina
Neobični ljudi
Mala ptica
Vodeni počeci
Hladne fritule
Biljka, ja
Procvat, ljubav i blagostanje
Svjetlo i tama
San
Čišćenje snijega
Žene koje polažu ispite
Cvat
Vrata
Jutro
Zadnji dani oporavka
Vrt
Mir
Juha
Dvostruke oči
Marina pjesma
Na vrijeme
Zubato sunce
Čistilište
Odluke
Crne misli
Kraj
Siječanj
Vrijeme Saturna
Nova godina
Interregnum
Velika spremanja
Viđenje
Vjera
Susan, kako je na crnom otoku?
Čekaonice
Život je predvidljiv
Svadba
Emona
Nemogućnost
Nemogućnost 2
Bratislava
Proljetna večer
Početak grmljavine
Pogled s balkona
Majčina leđa
Suvišne niti
Adventsko čitanje
Advent
Dar
Nürnberg
Iranske pjesnikinje
Ljetno popodne
Badnja večer
Meni je svejedno
Šest junećih šnicli
Iz početka
Subotnje jutro
Crveni cvijet na platnu
Odsad
Drama
Iznutra
Susreti
ARHITEKTURA POETSKOG TKIVA DARIJE ŽILIĆ
Tin Lemac
Impresum
