Svanuće | Darija Žilić

CRNE MISLI

 

Pojave se niotkud, u dugim danima
bez strukture. U krevetima, ispod plahti,
s ostalim životinjama koje samo djeca vide.
Meškolje se, trljaju oči kao netom probuđeni ljudi
i nikako se ne možeš od njih maknuti. Tu su, pa
što bude. Možda se svijet ipak neće raspasti,
možda će svijeća dogorjeti do kraja.
Crne misli, kao rojevi muha u toplu ljetnu večer,
kao mravi koji danima ne odlaze iz hodnika,
meškolje se, rimuju, plaze, umnožavaju, pa se onda
polako, same od sebe, kao ptice bez razloga,
zalijeću u tuđa njedra i nakon jakog udarca
brzo ugibaju.