Svanuće | Darija Žilić

MAJČINA LEĐA

 

Masiram majčina leđa konjskom mašću.
Trbuh ne vidim. I bolje.
Veliki prorez ispod kojeg zamišljam horde crva i svih
tih sitnih životinjica koje čuvaju zemlju i tijelo.
Nakon masaže, majka će, kao i svaku večer,
govoriti o susjedima koji je ne posjećuju, o prijateljicama
koje su je zaboravile, o zubaru Arapinu koji je samo jednom
pitao za njeno zdravlje.
Umjesto svih njih, ovdje smo samo ja i otac, i vrt prepun ljekovitog
bilja od kojeg se spravljaju otrovni čajevi.
Umjesto svijeta, ovdje sam ja, njezina kćerka koju polako guta
veliki trbuh, sve dok se ne raspadne.