Svanuće | Darija Žilić

OČEKIVANJA

Očekivala si svašta: automobil koji vozi ravno do bolnice,
ljude koji ti pridržavaju vrata, pozive za posao od kojeg
se može pristojno živjeti. Tramvaj klizi prema Dubravi,
sasvim su zatvorena vrata, kiša pljušti, stadioni su prazni,
šume su isprane kišom i nema nikakvog oslobođenja.
Samo rub grada donosi život, pokret, film i cvijeće.
Draga, nasmiješi se, u osječkim parkovima ostaje spomen
na ljude koji su živjeli između dva svijeta, u stihovima
mrtvih pjesnika zrcali se nemir i ljudi te odbijaju, kao što
prozor ne trpi udare groma i djeca se boje opustjelih ulica.
Utjehu nađi u onom krugu koji si sama nacrtala jučer, u
knjizi koja još nije napisana, u malom primorskom mjestu
gdje se profesori ljube sa mladim ženama.
Očekivala si svašta: utočište od satena, blage poglede, miris
mente po zabitim sprudovima. Opusti se, na rubovima se
nalaze komadi razbijene slike, komadići kristala, zaspi i
sanjaj druge živote u kojima pjevačice su otvorile neka
nova poglavlja. I na kraju, preživjele…