Svanuće | Darija Žilić

BADNJA VEČER

 

Badnja je večer: jedemo meso i povrće
i mislimo o tome što ćemo reći
jedni drugima. Poklone smo podijelili,
slika mačke na verandi već visi na zidu
sobe. A kolači su suhi, neokrhnuti.
Samo se sjećamo: velike tete i njenih zagrljaja,
groblja izvan sela i dugačkih šljivika. I djeda,
suhog kao štap, koji je satima jeo toplu juhu.
Vani sniježi, vode su hladne, u jednoj takvoj
nestalo je dijete prije točno deset godina.
Dječak kaže: nemojte pričati o bolestima.
I nastane mir. Neki Božji mir nakon svih tih godina.
Badnja je večer, nitko ne prolazi ulicama, samo se
čuju koraci Tri kralja koji se iznad grada
udaljavaju od nas.