Svanuće | Darija Žilić

CRTA

 

Zamislila sam crtu točno iznad tvojih očiju
i sada puštam iskre da se od nje odbijaju i
vraćaju natrag bez puno pitanja. Posvud
samo ograničenja: ne prelazi crnu crtu,
zastani čak i kada je zeleno svjetlo i promisli
svaku emociju koja se pojavi odnekuda.
Ta crta je pravac po kojem se ravnaju nemiri
i po kojem hodaju žene izoštrenih čula.
Možda jednom, kad ćeš zaspati, ptice će
prijeći liniju i staviti sjeme na glavu umornog
čitača. I ujutro, kad se izgubi granica između
sna i jave, on će prisloniti vjeđe na lice žene
koja je spavala godinama u koritu ugasle rijeke.