Svanuće | Darija Žilić

INTERREGNUM

 

Čini ti se da je interregnum,
ali možda se nikada ne pojavi
vrijeme nakon vremena.
Možda ostanu zlatne presvlake
i tri tijela sljubljena kao jedno.
I veliki stol na terasi, pogled na
ulicu, strah od ljetnih večeri.
Glumice spominju nepokretne ljude,
mallovi su prazni u trenu, dovoljan je
mig da kaos nadjača šutnju.
Vozači ne čekaju putnike:
autobusi jure preko granice,
ostajemo sami, izvan hotela.
Ljeti bolesnici nazivaju susjede, a
djeca se skrivaju u paralizi sna.
Znaš li što je paraliza sna?
To je međuvrijeme bez početka
i kraja, ledena santa zaostala u
posve grubom vremenu.
Vrijeme nakon, kako izgleda?
Možda kao šaka datulja na ženskom
dlanu.