Svanuće | Darija Žilić

SUSRETI

Možda se susreti dogode onda kad crna tinta nestane
i kada počinjemo pisati bijelim, običnim mlijekom.
Naši ženski životi, genealogije. Praznine i ushiti.
Jesmo li sve već doživjele? Jedan život, smrt i ljubav?
Što je još ostalo, ako se kotač vrti i vrti sam od sebe?
Gdje su ostali ljubavnici? Oni sad čekaju ručak u hotelima
malih država i sanjaju dvorce njemačkih careva. Knjige pisane
gotikom, duge šetnje, snatrenje i plivanje u gradskom bazenu.
Jurimo prema rubu grada, leptiri u našim vratovima započinju
svoj let. Tijela su kao velike bijele mrlje u čistom laboratoriju,
nigdje nema znaka da se bilo što dogodilo.
Bjelina, mlijeko, izbrisana povijest ili samo početak
života, nakon što se baš sve dogodilo?