Svanuće | Darija Žilić

ADVENTSKO ČITANJE

Zapaljena je svijeća i čitanje može započeti:
vjera i sumnja, jedna iza druge, kao dvije slike
bez okvira, kao močvara koja se otvara uvijek
i svuda gdje postoji svijest o nedovršenosti svijeta.

Pred publikom, pjesnik čita stihove iz sedamdesetih godina,
duhovna poezija bila je tada prezrena kao i danas.
Te večeri, pjesnik čita u selu, ispred doma je drveće netom
zasađeno. I mrak u kojem se tek javlja slika prošlosti.
Bara, dance macabre. Začas može se pojaviti velika voda
i progutati sve. Možda će tad započeti nova kozmogonija?

Te večeri Bog se pojavio na staklu društvenog doma
i iz ginka i lipa prosulo se sjeme po smrznutim dimnjacima.
U vlaku, koji je projurio i ostavio nas u tami,
otišli su svi oni koji donose nemir i skrivaju plavetnilo.