Svanuće | Darija Žilić

BIJELA KRALJICA

 

Došla je sedma godina i ona je konačno
raščistila s imaginarnom ljubavi.
Ona ponovo, kao nekad, provodi jutra
pred ekranom na kojem se nižu
slike: nisu osunčane, nema mora niti
sjajila, niti mornara i onog ushita koji se
pojavi kad umorni putnici shvate da i more
ima svoj kraj. Nakon dvije, tri pjesme,
ona se, kao nekad, baca u veliki krevet
i vodi ljubav s novom, nestvarnom ljubavi:
uzdiše, preokreće se, kao da zimski vjetar
ulazi u nju i oplođuje ju snagom zmije u
davnom mitu, zmije koja je zavela djevojku i
ostavila je samu nasred puta, punu želje.
Kasnije, predvečer, kad snijeg bude padao
s krovova, ona će biti sama i mirna,
kao bijela kraljica usred ugasle divljine.