Svanuće | Darija Žilić
ARHITEKTURA POETSKOG TKIVA
DARIJE ŽILIĆ
Renomirana hrvatska književnica i književna kritičarka Darija Žilić pojavljuje se s novim poetskim rukopisom. Važnost je njezina pjesničkog rada pozamašna jer se ona pojavljuje s trećom zbirkom nakon više godina pauze. To znači da se njezina pjesnička pozicija stalno nadograđuje. Te se nadogradnje ne zbivaju na planu traženja vlastite pjesničke osobe ili zadovoljavajućeg poetskog glasa u bezglasnoj buci nabujale suvremenosti, već se svaka stara pozicija istovremeno razgrađuje i dograđuje. To se obilato vidi u poziciji lirskog subjekta, te hijerarhijskoj strukturi samog poetskog pisma. Darija Žilić započela je pjesnički put zapaženom zbirkom Grudi i jagode (2005) u kojoj je recenzent Hrvoje Jurić naslutio žensko pismo kao najintenzivnije izraženu sastavnicu. Riječ je o nevelikoj knjizi koju pripajamo stvarnosnoj poetici i povezujemo sa ženskim pismom u vidu jakog subverzivnog ženskog glasa. Iako iz daljnjeg opusa uočavamo kako Darijina poetika nije htjela ostati na manifestnoj razini aktivističkog feminizma, već se produbila u intimistička snatrenja i opažaje, važno je naglasiti tu sastavnicu kao mogućnost pružanja zajedničkog nazivnika poetičkim čvorištima koji su već prilično razgranati u njezinu velikom opusu. Druga zbirka Pleši, Modesty, pleši (2010) predstavlja autentični pjesnički boom na sceni vidljivosti autorice kao pjesnikinje, vidnog sazrijevanja njezina izričaja i posvemašnje recepcije njezina pjesništva koje je ovjenčano uglednom književnom nagradom Kiklop. Riječ je o intimističkoj odiseji lirske junakinje Modesty koja u kontaktu s Drugim doživljava čudesne preobrazbe. Poneki je motivski sklop iz prethodne zbirke resemantiziran, a poseban je naglasak dan subjektovu poetskom govoru, atmosferi i dinamičkoj interakciji lirskog subjekta i objekta. Tkivo zbirke pomno je uglačano, sastavljeno od pruća raznorodnih intimističkih signala koji se prije svega odčitavaju u emocionalnoj stratifikaciji, a transparentnost govora povezana je s transparentnošću cijeđenja i prerade životnog iskustva. Pasionirani čitatelji Darijine poezije dugo su čekali do novog rukopisa, a on se posvema usložnio i revitalizirao njezinu poetsku osobu koja se pomalo prebacila na kolosijek proze i književne kritike. Navedena zbirka predstavlja izvjesni rezime određenih životnih iskustava i stanovit prekid s poezijom mladosti. Pritom, mladost zamišljam kao čudesni njihaj na vjetru guste eteričnosti i kozmičkih aluzija subjektovih krikova. Zrela dob ne predmnijeva istraživanje, već življenje danog iskustva. Usvajanje čudesnog umijeća gubljenja – rekla bi Elisabeth Bishop. Pjesme bujaju od semantičkih strelica i čitateljske ugode. Ženska se pozicija zadržala u vidu formativne konstrukcije lirskih sastavaka, ali prerasla je u izvjesno nadvladavanje iskustva. Aktivistički subverzivni žar pretočen je u ugljene crteže bezbrojnih končanih jastava. Tematsko-idejno gledano, stavci se kreću od subjekta prema svijetu, intimističkih analiza sebstva i Drugog do nostalgije i ponekog snatrenja nad svakodnevicom. Atmosfera iz prethodne zbirke postaje okosnicom iščitavanja signala u kojima se nalazi lirska situacija; jezični fragmenti kao da se zaogrću u meko krzno vlastitih domašaja. Semantički sklopovi ne predmnijevaju složenu metaforiku, već se nizanjem raznorodnih motivskih asocijacija stvara dojam kako se tekst i svijet bitno približavaju; metafora teksta postaje metaforom života. Time se stvara gusta slikovno-dojmovna faktura pjesme koja postaje beskonačni raster za upisivanje prosijanog poetskog zrnevlja. Slikovni je aspekt vođen ekstenzijom metaforičke sastavnice (kažem riječ i pojavi se stol i hrana, / šparoga, možda dio tvoje glave.) i porezotinama na osjetilnim pečatima (ali, kuće sada stoje kao vojnici bez oružja, krovovi su / puni grafita, na stolovima ostaci gozbe iz davnog / stoljeća, a na zidovima vise slike slabih impresionista.). Dojmovi proizlaze iz sumirane doživljajnosti i ekstatično-ćutilnog modusa. Intimistički stavci o sebstvu predmnijevaju zreli doživljaj vlastitosti i ispovjedni ton. U relaciji prema Drugom događa se spoticanje o sjećanje, mistične preobrazbe tijela i duha, melankolijska snatrenja, emotivne razrade i magijska dovijanja subjekta i objekta. U nostalgičkom doživljaju miješaju se događajnost i dojmovnost, te se ta poetička pozicija nanovo semantizira jer je već bila prepoznata u Grudima i jagodama. Usložnjena faktura i značenjsko-smisaoni habitus pjesama govori kako je riječ o rukopisu koji je bitno sazrio i iz kojeg već možemo, kao i iz Pleši, Modesty, pleši, izdvojiti neke pjesme gotovo antologijske razine. To bi po mojem mišljenju bile: „Svanuće“, „Biljka, ja“, „Posljednja snatrenja“, „Vrt“ i „Juha“. Darijina lirska junakinja kreće se putanjama vanjskih i unutarnjih prostora intimne provenijencije, podjednako svakodnevicom kao i arhetipiziranim predodžbama čovjeka i svijeta. Njezine su pjesme kao drvene višekatnice u kotlini jantarnih slika i zvukova. Pronašavši svoj poetski glas i okusivši poeziju kao pjev i kao tekst, Darija Žilić podigla se među najznačajnija imena suvremenog hrvatskog pjesništva. Također, trenutak je da službena kritika i institucionalizirana svijest književne inkvizicije to primijeti i podari joj više nego značajno mjesto.
Tin Lemac
Sadržaj
Ne boj seNoćas
Ništa nije slučajno
Odmak
Ništa
Novo doba
Kuće
Kraj rata
Očekivanja
Plaža
Čudno ljeto
Dubina
Svanuće
Crta
Bijela kraljica
Na prvi pogled
Posljednja snatrenja
Mogu dalje
Raj je tu
Sunce
Plavi balon
Nigdina
Neobični ljudi
Mala ptica
Vodeni počeci
Hladne fritule
Biljka, ja
Procvat, ljubav i blagostanje
Svjetlo i tama
San
Čišćenje snijega
Žene koje polažu ispite
Cvat
Vrata
Jutro
Zadnji dani oporavka
Vrt
Mir
Juha
Dvostruke oči
Marina pjesma
Na vrijeme
Zubato sunce
Čistilište
Odluke
Crne misli
Kraj
Siječanj
Vrijeme Saturna
Nova godina
Interregnum
Velika spremanja
Viđenje
Vjera
Susan, kako je na crnom otoku?
Čekaonice
Život je predvidljiv
Svadba
Emona
Nemogućnost
Nemogućnost 2
Bratislava
Proljetna večer
Početak grmljavine
Pogled s balkona
Majčina leđa
Suvišne niti
Adventsko čitanje
Advent
Dar
Nürnberg
Iranske pjesnikinje
Ljetno popodne
Badnja večer
Meni je svejedno
Šest junećih šnicli
Iz početka
Subotnje jutro
Crveni cvijet na platnu
Odsad
Drama
Iznutra
Susreti
ARHITEKTURA POETSKOG TKIVA DARIJE ŽILIĆ
Tin Lemac
Impresum