Svanuće | Darija Žilić

VRT

 

Dovoljan mi je samo taj vrt
bez krumpira i šarenog cvijeća,
samo stabla jabuke i svo to povrće
koje se pretvara u veliki zeleni list
ispod kojeg je zemlja i blijedo korijenje.
Samo vrt, nakon svih tih deklaracija i
potpisa, velikih priča i malog kamenja
koje je letjelo iz tuđih usta kao mač
koji udara tamo gdje najviše boli.
U vrtu mačke zavijaju, miriše rajčica,
čekamo lozu da donese plod
i da se ispeče ljuta rakija koju piju samo
susjedi i bolesna djeca.
Vrt pored terase, bez kućice za ptice
i tihih strašila. I mir u kojem spavaju
ptice i ljudi koji nakon svega čekaju
svitanje.