Svanuće | Darija Žilić

DRAMA

Zvuk s radija odjednom se, sam od sebe,
pojačao. Glasovi glumaca u radio-drami,
koja se upravo emitirala, postali su gromki
i snažni, kao da su svi na nekoj planini: i
glumci, dramaturzi, tonci, pjevači, redatelj.
Na stolu se od te jačine pomakao tanjur
s ostacima navečer pojedene naranče i slika
na zidu skoro je pala na meki krevet i prekrila
glavu umornog spavača. Drama se odvijala
u zraku, sobi, ptice su se povukle s drveća i
žica, djeca su gledala izvana kako u priči o
divu i čovjeku, samo vlat trave ponekad odlučuje
o smrti ili bolesti, o slučaju ili tragici, o sreći.
Popodne, svi su zvukovi utihnuli, samo je nečija
glava ostala na istome mjestu, kao da se ništa
nije dogodilo. Glava kao naranča, osušena i trpka!