Svanuće | Darija Žilić

POSLJEDNJA SNATRENJA

 

U danu koji sam provela na krevetu
ništa se bitno nije dogodilo:
majčino rame je bilo bolno i smrznuto,
otac je, kao uvijek, satima gledao u ekran mobitela
i tražio neobične vijesti.
Vani je i dalje bilo hladno, ispod nule,
ali vjetar nije puhao i djeca su mogla
satima biti na ulici, sa samo jednom
grudom snijega.
Dok sam ležala, stigao je mail
i bila je to sigurno vijest koja se
dugo čekala. Sve je bilo mirno i mekano:
ležaj, plahta, jastuci, svijest, podsvijest,
samo iz tijela više nije strujala toplina.
Tijelo je čekalo da iz još uvijek plodne
žene iskliznu posljednja snatrenja.