Svanuće | Darija Žilić

NEOBIČNI LJUDI*

Oni koji svaki mjesec provedu bar dan
pored vode, neobični su ljudi.
U pogledu im možete vidjeti one male sive
ribe koje plivaju u kanalima ili odvodima,
tko zna kako su se zavukle u zjenice?
Onako neugledne, kao da se prašina na njima
sasušila. Hodaju ti ljudi kao velike alge po
gradskim ulicama i raspoloženje im se mijenja
u trenu. Hodaju unatrag, i svaki korak prema dnu
blizina je mladosti. Takvi ljudi pišu “male povijesti”,
priče o počecima malog ili skrivenog mjesta,
priče o livadama i čardacima, djedovima koji su nekad
živjeli pored danas nestalih rijeka.
Oni pored vatre stvaraju nove kozmogonije i
u prošlosti vide sudbinu svijeta. Nisu putovali, samo
hodaju vječno istim gradom i njihova spoznaja zbog toga
nije niti malo okrznuta.

* Pjesma nastala nakon izleta u Plemenitu sučiju Mraclin.