Svanuće | Darija Žilić

BILJKA, JA

 

Sve me je čekalo: ručak, odjeća, čaj,
nije bilo razlike između mene i sobne biljke,
možda jedino to da biljke ne čuju zvono ili udarac
žlicom po vrućem radijatoru.
Sobna biljka i ja krademo svjetlost jedna drugoj,
moje su ruke manje zelene, noge niti ne osjećam.
Ako napravim pokret, biljka će doći u krevet,
i pustiti korijenje na bijeloj plahti, kao usred svemira.
Kozmos sobe začas će se osušiti: čaj se razliti,
sunce će se povući. Snijeg se već spušta s ruba krova.
Koje je moje poslanje? Svrha svijeta?
Tko nas uopće može razlikovati?

Čekam večernje rituale: kremu od vazelina i ulja,
malo sira i molitvu.
Biljka će se, nadam se, udaljiti.