Svanuće | Darija Žilić

BRATISLAVA

Petra, Ivana i ja gledamo kroz zamagljen
prozor mačke u malom kafiću. Sjede pokraj
ljudi, možda ispijaju kavu. Dlake se skupljaju na podu.
U Bratislavi, odmah pored židovske četvrti,
djevojke satima prebiru po dućanu s maramama
i iznošenim cipelama. I sve je baš kao u Petrinom
filmu: crvene, žute i plave boje, a okolo posvuda
tamna mađarska i rumunjska povijest. Povezana.
I ogromna obiteljska kuća u kojoj živi barem šest generacija.

Kako su vulgarni vozači slovačkih autobusa, najradije bi te
ostavili na cesti, ispred malla s nekom lošom izložbom!
Ivana, u vašem gradu svi studiraju filmsku režiju, zar ne?
Zato i jesu stanovi prepuni ljudi, deset njih kao u realityu,
a samo jedno mjesto pored vrata ima dostupnu mrežu,
sve ostalo je offline, izvan vremena.
U obližnjem muzeju leže slike iz rata, karikature. Na ulazu
u crnim mantilima stoje dječaci koji se samo bahato
osmjehuju.