Svanuće | Darija Žilić

SUBOTNJE JUTRO

U iranskim filmovima žene ponekad nose
muška odijela i gležnjevi im nisu pokriveni.
Kao virdžine bez planina i brda, jake.
Nekad su filmovi samo slike kuge i smrti,
a nekad samo monolozi davno zaboravljenih
pjevačica i glumica, bez karmina.
Subotnje je jutro i autobus vozi
s trga prepunog cvijeća i voća i starih knjiga.
Lice tvoje majke nasmiješilo se u prepunoj bolnici,
i sad spokojno učiš jezik u kojem je slovo a
na tri različita mjesta drugačijeg oblika.
Baš sada treba ti razbijanje kontigiviteta
i pažnja usmjerena na zvukove nepoznatog.

Monazari, dijalozi o životu Bogova i ljudi,
tržnice prepune mirisa začina, iz pjesama
s početka stoljeća i oko podneva,
opet tržnica na kojoj ostaju prazni štandovi.