Svanuće | Darija Žilić

ŠEST JUNEĆIH ŠNICLI

Divlji psi su zaspali, a srne su pobjegle pred
naletima zvijeri koje ne opraštaju.
Ljubičasti bicikl klizi po kiši i praznom gradu,
šuštave vrećice čekaju meso, ravno šest junećih šnicli
za nedjeljni objed i blagdanski smiraj.
Gdje si, u kojem gradu? Hramovi su otupjeli od tvojih
molitvi, a vrtovi puni mladog luka sad čekaju na dolazak
onih koji su nas davno napustili.
O, teta Ivana, danas sam saznala za datum vaše njujorške smrti,
29.10. Bronx. Je li to slučajno godina u kojoj sam i ja umrla, pa
oživjela?
U starmalom hotelu uz more prepuno sitnih riba i mirisa
kanala i smrti.
Ljubičasti bicikl klizi kroz prazan grad, u vrećici su šnicle, šest
junećih i osmijeh vozačice koja glumi zvijer i trči i gleda ispred sebe,
a zna da je oko nje prazan grad, ukućeni ljudi i smrt čak i onog
jednog blještavo srebrnog automobila.