Svanuće | Darija Žilić
JUTRO
Nekad samo legnem nakon doručka
na veliki krevet s bijelom plahtom i
otvorim nakratko prozor da uđe zraka
koja se prelama u krivom kutu ili ptica
koja zimi traži utočište. No tko zna što još
ulazi tada u sobu: nevidljiv čovjek, skrivena
letjelica, sunčana planeta ili šareni zmaj.
Evo tvoje tijelo, pojavilo se odnekud, u sjaju,
spušta se poput meteora na jastuk, na prepone
i u tom raskoraku jutro dobiva snježnu boju,
dan postaje cjelovit, noć se nikad nije dogodila.
U tom okretu dvaju tijela, soba ostaje kao
rasprsnuta bomba, a svijet se čini kao
rub, kao očita katastrofa. Nakon svega, ostaje
miris koji se gubi i kocke od kojih opet netko
izvana sastavlja novu priču.
Sadržaj
Ne boj seNoćas
Ništa nije slučajno
Odmak
Ništa
Novo doba
Kuće
Kraj rata
Očekivanja
Plaža
Čudno ljeto
Dubina
Svanuće
Crta
Bijela kraljica
Na prvi pogled
Posljednja snatrenja
Mogu dalje
Raj je tu
Sunce
Plavi balon
Nigdina
Neobični ljudi
Mala ptica
Vodeni počeci
Hladne fritule
Biljka, ja
Procvat, ljubav i blagostanje
Svjetlo i tama
San
Čišćenje snijega
Žene koje polažu ispite
Cvat
Vrata
Jutro
Zadnji dani oporavka
Vrt
Mir
Juha
Dvostruke oči
Marina pjesma
Na vrijeme
Zubato sunce
Čistilište
Odluke
Crne misli
Kraj
Siječanj
Vrijeme Saturna
Nova godina
Interregnum
Velika spremanja
Viđenje
Vjera
Susan, kako je na crnom otoku?
Čekaonice
Život je predvidljiv
Svadba
Emona
Nemogućnost
Nemogućnost 2
Bratislava
Proljetna večer
Početak grmljavine
Pogled s balkona
Majčina leđa
Suvišne niti
Adventsko čitanje
Advent
Dar
Nürnberg
Iranske pjesnikinje
Ljetno popodne
Badnja večer
Meni je svejedno
Šest junećih šnicli
Iz početka
Subotnje jutro
Crveni cvijet na platnu
Odsad
Drama
Iznutra
Susreti
ARHITEKTURA POETSKOG TKIVA DARIJE ŽILIĆ
Tin Lemac
Impresum