Svanuće | Darija Žilić

IRANSKE PJESNIKINJE

Sve iranske pjesnikinje pobjegle su iz brakova.
Iz kaveza u kojima nikad ne pjevaju ptice.
Ostavile su iza sebe djecu, prazne sobe i
mirise ljekovitog bilja.
Možeš ih vidjeti kako plešu s vjetrom na ulicama
i kako ih u svoje domove pozivaju samohrane majke.
Možeš ih čuti dok noću pjevaju o žudnji ispod krovova
ili negdje u zraku, kao bestjelesna bića.
Iranske pjesnikinje, kakvog li zanosa u pjesmi o Bogu,
majci koja sahranjuje sina, o tijelu kao voću
najzrelijem ili o tijelu kao vrču koji se puni suzama.
Žal za djetetom koje se nikad neće vratiti.
Žal za sobama punim knjiga.
Ponekad žal za okovima koji nose tek blago snatrenje o
slobodi koja jest ili nije privid.