Svanuće | Darija Žilić

JUHA

Bit ću mjesec dana u tvom gradu,
u malom stanu, u kvartu bez buke.
Svaki dan odlazit ću na tržnicu i od
tri vlati trave kuhat ću juhu od koje i
mrtvi mogu oživjeti. Tražit ću od
mrtvih, kad ožive, da mi pričaju o
korijenju i o vodama koje teku ispod
nas. Navečer, plesat ćemo u kolu svi,
vrijeme će se povući, nastupit će mir
i pomazanje. Ruke nečije
ovit će se oko mog vrata na tren.
Neću disati, gledat ću zvijezde
pomirena, pratiti bolesnike do rijeke,
šaptom dozivati ptice koje čuvaju
tajnu. Ja te volim, mada ti nisam
pružila tijelo, dodirnula usnu.
Naša tijela plešu u kolu sa svima,
glave su nam pune cvijeća koje se okreće
k suncu i bliješti kao
davna mitologija.
Provest ću mjesec dana u tvome gradu
i svaki dan kuhat ću juhu od koje i mrtvi
barem na dan ožive.