Koliko sam puta okidala s boka : anatomija promašenog | Suzana Matić
BOLJA STOPALA
Guši me zagrljajima na svakom našem rastanku, pa i ujutro pred školom, kao da se nećemo vidjeti barem mjesec dana, a ja je standardno požurujem, pa kratim njenu nježnost nježno: “Aj ljubavi, begaj više, zaustavile smo promet”, i ona onda iskače iz auta, i ja je gledam, djevojčicu koja u krevet još uvijek odlazi u etapama, pa svaku večer nakon što je poljubim i sjedam za radni stol, dolazi bosonoga barem još pet puta kako bi mi udijelila poljubac koji zapravo njoj nedostaje, a sad dok vadi ruksak, ja vidim malu ženu, u kratkoj jakni i niskim trapericama s udizajniranom rupom na koljenima kako čupa veliki ruksak iz auta svojom rukom s perfektno nalakiranim noktima, i u tom času se kratka jakna i majica povuku gore, i izviri komadić gole kože, a moje vjetrobransko staklo je još poluzamrznuto i ja refleksno lociram kratku, ali jaku bol koja je sijevnula na mom slabom mjestu, pa onda vičem za njom “Jel’ imaš ti potkošulju uopće?” a ona se smije: “Naravno, mamek”, i ja onda olakšano mahnem, pa još potrubim i mislim – bolja je od mene, ja sam u njenoj dobi govorila “Ma, daj mama…” i onda dok vozim, a vjetrobransko staklo se odmrzava, razmišljam kako mi je prijateljica kojoj sam poslala sliku s njene plesne priredbe, jučer napisala: “Divna je”, a onda još: “I vidim da ide tvojim stopama”, a mene je to nasmiješilo, ali i gotovo uplašilo, isto neko refleksno bolno sjećanje, pa sam odgovorila: “Nadam se da ne baš mojim stopama…” i to sam onda garnirala smajlijem, jer bilo je to ipak nešto lijepo i upućeno na nas obje, ali preplašilo me, kažem, ali dok sam odgovarala mislila sam samo na posrtanja i padove, ali smetnula sam bose noge… potpuno, i sada mi je laknulo, jer vidim, kao i stoput do sada, da uopće nije kao ja: ja sam u njenoj dobi već tvrdoglavo sjedila na hladnom i uporno hodala bosa, ali ne zato da bih mami navečer dala još jedan poljubac, a kamoli pet.
Bolja je od mene, mislim. Mogu smanjiti grijanje na četiri.
I gledati kako opet počinje snijeg.
Sadržaj
(Dentes canini)(Početak bez tijela / Prvi glas)
(Ženska povijest u muškim rukama)
(Palac u zraku, a krivi ostali prsti)
(Pluća)
(Pluća kad snize kriterije)
(Schulteove stanice)
(Implantat za grudi / Nisu krv suze)
(Srce kad posrče /
/ Dok ima niti vretena daleko doguraju)
(Lovačka… na prazan želudac)
(Lovačka priča… iz ženskog dlana)
(Licem u lice)
(Rebra)
(Devetka, ali nematematička)
(Target ispod pojasa)
(Gležanj)
(Leđa / Nesporazum sa Suncem u osam točaka)
(Kažiprst na obaraču)
(Leđa u negativu)
(Žalac)
(Rame… i sve njegove nemogućnosti)
(Kad otkaže respiratorni sustav)
(Crte lica)
(Grlo / Glasne žice bez isolierbanda)
(Oslabjelo uho)
(Duga kosa… ali obojena)
(Volim kroz trepavice)
(Organi vida)
(Glandula lacrimalis… za umjetne suze)
(Krila od pojasa naniže)
(Stopala)
(Bolja stopala)
(Knedla u grlu / Globus hystericus)
(Znak od rođenja… s odgodom djelovanja)
(Pik-spas za sve osim livog… koljena)
(Koljeno I)
(ABS)
(Violinski ključ za oba koljena)
(Patela a.k.a. lebdeća kost…
i nešto tejpinga/tajpinga po njoj)
(Oklop)
(Glava gore)
(Oklop II)
(Korpus 90-60-90… u ormaru)
(Škrge)
(Srednjak u zrak)
(Suzni film)
(Okrenuti i druga leđa… pisanju)
(Opet drinim krive prave / Drugi glas)
(Koliko sam puta okidala s boka)
(Zaspala noga)
(Jaje)
(Šaka… u zraku)
(Ženska ruka… i ona koja piše)
(Moje tijelo tvoja kuća)
(Gola kritika do kosti)
(Prekrižena bedra)
(Prsti u djetelinu)
(Appendix)
Impresum