Koliko sam puta okidala s boka : anatomija promašenog | Suzana Matić

STOPALA

 

U nevidljivim linijama wordovog dokumenta za slijetanje bilabijala iz dnevničkih kronika jednog single života, dokumenta u kojem je po defaultu i prored namješten na – single line, otipkala sam:

Mishima je rekao ovo: “Od bosog se hodanja dobiju ranjava stopala. I kao što su za hodanje potrebne cipele, isto je tako za život potrebno imati pri ruci nešto kao – odluku”, a ja sad vidim da je bio u pravu, da je uistinu potrebno odlučiti… obuti se, jer kad si životno kažnjen čulnim stopalima, imaš čulna stopala; imaš čulna stopala i u bajkama s krilatim zmajevima, i krilatim mitovima i životu, i na kraju su uvijek stopala najkrvavija, i ma koliko to zvučalo otkačeno ili uzbudljivo – ranjava stopala su ranjava stopala… premalo je tu filozofije. A i ta sreća bosih nogu djevojčice od jučer i tako stvara jedino bolesni mjehur žene od danas.

Potrebno je odlučiti i ja sam odlučila; od sada nadalje pokleknut ću još samo da bih nazula cipele.

Koje otimaju dah.