Koliko sam puta okidala s boka : anatomija promašenog | Suzana Matić
RAME… I SVE NJEGOVE NEMOGUĆNOSTI
Okrznuo ga je donjom, onom okrutnom usnom, a onda pogledao kao da ga tek sada prepoznaje i rekao: “Ovo tvoje rame… moje je”.
Mogla sam, recimo, ispričati priču o tome kako sam ga slomila na skijanju, pa onda pet dana skijala sa slomljenim – ignorirajući vrisak nevoljenog tijela zato što je srce htjelo što je srce htjelo; o tome kako otada na tom istom visokom mjestu imam povišeni prag osjetljivosti na promjene neba, pa po bolnom oćutu u korijenu desnice, zbog još jedne preosjetljivosti koja drugima nije dana, osjećam zimu pred ljetnu oluju.
Mogla sam to rame bilježiti svojim i pričom o malim ženskim torbicama, a u male ženske torbice stane čitav jedan veliki ženski život plus – ruski pisci… da bi čuvali mjesto za jednu po defaultu žensku glavu u torbi; o torbicama sa životnom za zlunetrebalo prtljagom, koje sam, zbog preuskih ramena s kojih bi spuznule – uvijek radije nosila u čvrsto stisnutoj šaci.
Ili predajom o tome kako je ona bijela haljina koja lako “spuzne s ramena” – haljina po mjeri moje predaje.
Ili malim štiklecom s izbočene kosti za slijetanje ptica na koju bi mi slijetala moja pripitomljena tigrica koju bih onda vodila na zajedničko tuširanje; kukavnim ženskim priznanjem da volim obrazom dotaknuti golu put vlastitog ramena.
Ili pričom o tome kako je isto to trusno rame kad dođe do pitanja plača, jer ramena uvijek potresa plač, a plač ovdje baš nikad nije bio u pitanju – ono prijateljsko rame za plakanje na kojem će se svaka tuga utažiti.
Ili još jednom predajom koja se ne oslanja na koljena nego se, manje intrigantno, prebacuje s ramena na rame dok pristiže iz onih vremena u kojima mi, kao djeca, eto nikad, ama baš nikad nismo igrali “kamena s ramena”, ali mi je ona igra “lanca probijanca” ostala u bolnom nezaboravu, jer baš su svi baš uvijek probijali taj lanac na mom locus minoris resistentiae; na mom – najslabijem mjestu; na predvidljivom mjestu manjeg otpora u tom kao i svakom drugom čvrstom lancu; pa me skidali – skidali s njega kao privjesak, i vodali me, ratni plijen, od jedne do druge utvrđene linije, pa onda nazad… unutar kontura igre u kojoj sam bila i mračni predmet želje i meko tkivo, i najslabija karika i najpoželjniji trofej. A ona velika bol brutalnog probijanja, čim muškijeg tim brutalnijeg – u razini moje zgrčene ženske šake postavljene na putu nekoj od navrlih snažnih muškosti – imala je svoj korijen u jednom dalekom i slabom ramenu iz kojeg bi mi se u tom času čupala slaba ruka. Slamalo krilo.
Ili je ipak bilo najviše moje u svim onim pričama u kojima si nisam dozvolila spustiti taj pokretni most jedne utvrde i dozvoliti da me se napokon zagrli.
Mnoge sam priče, uhvaćena u pogrešnoj, mogla ispričati.
Ipak, nijedna nije ni upola komplicirana i duga, i u nijednoj nije bilo više moje, nego u onoj, u kojoj sam nakon tisuće riječi, namjesto na svom – nježno istetovirala tišinu na jednom drugom ramenu.
Sadržaj
(Dentes canini)(Početak bez tijela / Prvi glas)
(Ženska povijest u muškim rukama)
(Palac u zraku, a krivi ostali prsti)
(Pluća)
(Pluća kad snize kriterije)
(Schulteove stanice)
(Implantat za grudi / Nisu krv suze)
(Srce kad posrče /
/ Dok ima niti vretena daleko doguraju)
(Lovačka… na prazan želudac)
(Lovačka priča… iz ženskog dlana)
(Licem u lice)
(Rebra)
(Devetka, ali nematematička)
(Target ispod pojasa)
(Gležanj)
(Leđa / Nesporazum sa Suncem u osam točaka)
(Kažiprst na obaraču)
(Leđa u negativu)
(Žalac)
(Rame… i sve njegove nemogućnosti)
(Kad otkaže respiratorni sustav)
(Crte lica)
(Grlo / Glasne žice bez isolierbanda)
(Oslabjelo uho)
(Duga kosa… ali obojena)
(Volim kroz trepavice)
(Organi vida)
(Glandula lacrimalis… za umjetne suze)
(Krila od pojasa naniže)
(Stopala)
(Bolja stopala)
(Knedla u grlu / Globus hystericus)
(Znak od rođenja… s odgodom djelovanja)
(Pik-spas za sve osim livog… koljena)
(Koljeno I)
(ABS)
(Violinski ključ za oba koljena)
(Patela a.k.a. lebdeća kost…
i nešto tejpinga/tajpinga po njoj)
(Oklop)
(Glava gore)
(Oklop II)
(Korpus 90-60-90… u ormaru)
(Škrge)
(Srednjak u zrak)
(Suzni film)
(Okrenuti i druga leđa… pisanju)
(Opet drinim krive prave / Drugi glas)
(Koliko sam puta okidala s boka)
(Zaspala noga)
(Jaje)
(Šaka… u zraku)
(Ženska ruka… i ona koja piše)
(Moje tijelo tvoja kuća)
(Gola kritika do kosti)
(Prekrižena bedra)
(Prsti u djetelinu)
(Appendix)
Impresum