Koliko sam puta okidala s boka : anatomija promašenog | Suzana Matić
SRCE KAD POSRČE /
/ DOK IMA NITI VRETENA DALEKO DOGURAJU
Mjesto na kojem me crpi srce… iscrpilo se. Trčim svakodnevno. Daleko i visoko šumom uz čiji rub živim. Godinama. Tijelo mi je vretenasto, bedra pokretna. Neki dan mi je sasvim ozbiljno rečeno da ne smijem prestati. Mogla bih, navodno, umrijeti od – prevelikog srca.
Dio đavolje logike je to da sam dijagnozu dobila u času kad sam osjetila da srca više nema. A da li zahvaljujući trčanju, ili neovisno o njemu, ali ispade nekako da sam osim vretenastog tijela zaslužila i lakoubodnu vretenastu ćud.
Pa govorim rečenice koje počinju s – “Gle…” a dok olako kažem “sljedeći put”, ne vjerujem u “sljedeće” jer mi “ovo” ne znači dovoljno.
~
Ja i ne znam što se točno dogodilo s mojim srcem. Jedino što znam jest da ono već dugo nije u igri.
Možda sam ga, izraslog na stranicama omiljenih djevojačkih knjiga, zajedno s nekom od potisnutih teških – iščupala van, da više nemam čime preskočiti otkucaj. Ne znam, kažem. Više od svega nosim potisnuto sjećanje kako sam ga u jednom času svila u cigaretu bez filtera i ugušila se, a opušak onda ugasila u nekoj pepeljari. A ovo, koje mi je naknadno podmetnuto (kao terapija za odvikavanje?), tek ono me otrovalo. Vidi iskrivljeno, trotočke nadopunjava u šesterokute, ne valja mu ritam, ne valjaju mu stihovi, nema nositelja poezije.
Ono moje srce, njega pamtim jako dobro. Bilo je hiperaktivno, nemirno, burno i inatljivo, i sakriveno ispod malih bijelih grudi – tratilo se do zadnje kapi krvi… u pjesmama bez iskustva, dok je naizgled udaralo samo u crne tipke s hinjenim poremećajem pažnje i bez imalo osjećaja, i uporno im lagalo: “nisam tvoje”, pa i onda kad su ga nježno dirali. Uvijek u paničnom strahu da će me otkucati, da će negdje isplivati da jedino želi baš – “pripadati”, kukavno me izdalo previše. Dva puta.
Ali svejedno. Nekada mi toliko nedostaje da mu se ne usudim izgovoriti ime.
Sadržaj
(Dentes canini)(Početak bez tijela / Prvi glas)
(Ženska povijest u muškim rukama)
(Palac u zraku, a krivi ostali prsti)
(Pluća)
(Pluća kad snize kriterije)
(Schulteove stanice)
(Implantat za grudi / Nisu krv suze)
(Srce kad posrče /
/ Dok ima niti vretena daleko doguraju)
(Lovačka… na prazan želudac)
(Lovačka priča… iz ženskog dlana)
(Licem u lice)
(Rebra)
(Devetka, ali nematematička)
(Target ispod pojasa)
(Gležanj)
(Leđa / Nesporazum sa Suncem u osam točaka)
(Kažiprst na obaraču)
(Leđa u negativu)
(Žalac)
(Rame… i sve njegove nemogućnosti)
(Kad otkaže respiratorni sustav)
(Crte lica)
(Grlo / Glasne žice bez isolierbanda)
(Oslabjelo uho)
(Duga kosa… ali obojena)
(Volim kroz trepavice)
(Organi vida)
(Glandula lacrimalis… za umjetne suze)
(Krila od pojasa naniže)
(Stopala)
(Bolja stopala)
(Knedla u grlu / Globus hystericus)
(Znak od rođenja… s odgodom djelovanja)
(Pik-spas za sve osim livog… koljena)
(Koljeno I)
(ABS)
(Violinski ključ za oba koljena)
(Patela a.k.a. lebdeća kost…
i nešto tejpinga/tajpinga po njoj)
(Oklop)
(Glava gore)
(Oklop II)
(Korpus 90-60-90… u ormaru)
(Škrge)
(Srednjak u zrak)
(Suzni film)
(Okrenuti i druga leđa… pisanju)
(Opet drinim krive prave / Drugi glas)
(Koliko sam puta okidala s boka)
(Zaspala noga)
(Jaje)
(Šaka… u zraku)
(Ženska ruka… i ona koja piše)
(Moje tijelo tvoja kuća)
(Gola kritika do kosti)
(Prekrižena bedra)
(Prsti u djetelinu)
(Appendix)
Impresum