Koliko sam puta okidala s boka : anatomija promašenog | Suzana Matić
ŠAKA… U ZRAKU
Kad sam imala 25, slomio me jedan tip kao ljusku jajeta. Mislim… tu je sad naravno pitanje koliko se puta ista stvar može potpuno slomiti, pa još istim čovjekom, ali ajmoreć da se oko dotičnog tipa moja sudba kršila nekoliko puta, a svaki je prijelom bio otvoreni lom. Ja bih onda namještala, ali bi povijest, koja se nekad slomi pa ipak ponovi, pokazala da – krivo. Moju bi nestručnost i potpunu nekompetentnost za samosanacije rendgenski snimak otkrio kad bih već mislila da je najgore iza mene.
A nije bilo, je li, nego je čak trebalo lomiti ono što je već sraslo. Krivo sraslo.
Treba još napomenuti da kliničkoj slici nije nimalo pomagalo ni to što sam tako nasilno imobilizirana i nesretno priheftana za sebe, čim bi jutarnja vizita otišla, nastavljala svoju vrtoglavu igru na jako skliskom terenu. Ipak, usprkos povijesti koja se ponavlja, treba reći i to da 15 godina nakon, isti tip slomljeno izjavljuje da je jako pogriješio što me tada nije zagipsao za sebe, ali nakon 15 godina zbilja ne kanim više pričati o tom tipu… spiralnog prijeloma.
No uglavnom; u dobi od 25 godina imala sam već jednu godinu duboke tuge iza sebe. Kasnije su se omjeri nekako neuredno promijenili… ali eto, puno mlada, oku ugodna, navodno pametna, i potpuno neobaviještena da mi je svijet pod nogama, bila sam segmentno slomljena. A onda me jednog dana, totalno shrvanu, na štengama u kući presreo moj otac, kojemu kao ni majci mjesecima nisam dozvolila približavanje: potpuno unesena u njegovanje svoje tuge, pustila sam ih da se sami bave njihovom, kako znaju i umiju – tugom roditelja koji vidi da mu je dijete duboko nesretno.
No tog dana, otac je odlučio ne dozvoliti mi da klisnem uz njega prema potkrovlju kao mačka koja nikom ne pripada, nego me zaustavio primajući me za ruku, i tim me pokretom natjerao da ga pogledam u oči, a onda kad je bio siguran da je ušao u moj pogled, samo je blago rekao:
“Kćeri moja, nije ni od nas nitko bolji.” I još je stisnuo šaku u zraku.
Puno godina poslije, uzvratila sam gestu.
Sadržaj
(Dentes canini)(Početak bez tijela / Prvi glas)
(Ženska povijest u muškim rukama)
(Palac u zraku, a krivi ostali prsti)
(Pluća)
(Pluća kad snize kriterije)
(Schulteove stanice)
(Implantat za grudi / Nisu krv suze)
(Srce kad posrče /
/ Dok ima niti vretena daleko doguraju)
(Lovačka… na prazan želudac)
(Lovačka priča… iz ženskog dlana)
(Licem u lice)
(Rebra)
(Devetka, ali nematematička)
(Target ispod pojasa)
(Gležanj)
(Leđa / Nesporazum sa Suncem u osam točaka)
(Kažiprst na obaraču)
(Leđa u negativu)
(Žalac)
(Rame… i sve njegove nemogućnosti)
(Kad otkaže respiratorni sustav)
(Crte lica)
(Grlo / Glasne žice bez isolierbanda)
(Oslabjelo uho)
(Duga kosa… ali obojena)
(Volim kroz trepavice)
(Organi vida)
(Glandula lacrimalis… za umjetne suze)
(Krila od pojasa naniže)
(Stopala)
(Bolja stopala)
(Knedla u grlu / Globus hystericus)
(Znak od rođenja… s odgodom djelovanja)
(Pik-spas za sve osim livog… koljena)
(Koljeno I)
(ABS)
(Violinski ključ za oba koljena)
(Patela a.k.a. lebdeća kost…
i nešto tejpinga/tajpinga po njoj)
(Oklop)
(Glava gore)
(Oklop II)
(Korpus 90-60-90… u ormaru)
(Škrge)
(Srednjak u zrak)
(Suzni film)
(Okrenuti i druga leđa… pisanju)
(Opet drinim krive prave / Drugi glas)
(Koliko sam puta okidala s boka)
(Zaspala noga)
(Jaje)
(Šaka… u zraku)
(Ženska ruka… i ona koja piše)
(Moje tijelo tvoja kuća)
(Gola kritika do kosti)
(Prekrižena bedra)
(Prsti u djetelinu)
(Appendix)
Impresum