Koliko sam puta okidala s boka : anatomija promašenog | Suzana Matić

PATELA A.K.A. LEBDEĆA KOST…
I NEŠTO TEJPINGA/TAJPINGA PO NJOJ

 

Plešem cijeli svoj život, ja ću i padati plešući, pa ako treba i s ružičastim obručem na bokovima, i OK… možda sam u razdobljima otkazanih letova preskakala svoj jutarnji ples i možda su ta razdoblja trajala dva trena predugo, ali ja ću mu se uvijek vraćati, ja ću plesati i nakon što bolno naučim što to znači oštećena patela, ja ću ako treba plesati i sa zalijepljenim tejpingom na nozi, jer… ja plešem samo onaj ples koji me oslobađa.

“If I could say it – I wouldn’t have to dance it…” rekla je Isadora Duncan.

A ja… Da mogu, da znam to otplesati – ne bih morala pisati. Ne bi mi trebao tajping

 

~

Jedva sam ušetala u ordinaciju svog najnovijeg ortopeda, od kojeg sam, kao i od svih odbačenih prije njega – tražila povoljnije, a nestručnije mišljenje, i ušla sam šepajući, i jedva se popela na ležaj, i sve sam – jedva, i vrisnula sam svaki put kad bi me dotaknuo, OK, ipak nimalo nježno, a u jednom času sam čak i zaplakala, ali na kraju sam ga, ponovno odjevena i ponovno odrasla, posve ozbiljno pitala:

“I recite mi onda… da li ovo znači da sada moram stati? Da moram mirovati?”

Pogledao me je u nevjerici. Onda je rekao: “Gospođo, ne razumijem ovo vaše pitanje. Ja sam liječnik. Ne vjerujem u čuda.” Nalijepio mi je tejping preko koljena, pa natajpao vrlo uvjerljivo: – Th: Mirovanje

Rekla sam: “Ni ja. Ja računam na njih.”

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.