Koliko sam puta okidala s boka : anatomija promašenog | Suzana Matić

DENTES CANINI

Te dvije sudbine, koje se međusobno grizu oko njezine životne trase… jedino se oko zdjele s voćem nađu u miru. Vrijednost te zdjele varira sezonski, naravno, ali se uvijek može izračunati. No, u njezinom je životu računaj – neprocjenjivo.

~

Jednom davno, dok smo svatko za svojim tanjurom zajedno kušali granice, dok je on otkidao komade ribe, a ja bijelim zubima odgrizala još nezrele zelene jabuke – ugrizla sam se za sluznicu usta. Jako. I zapekla me ta kiselina do u kap… suze.

A onda sam pomislila nešto drugo. Pomislila sam: “Rastu mi očnjaci.”

I… “Mislim da je vrijeme da ih okrenem na van.”

Bio je to jedan vrlo ‘up’ trenutak. Poslije sam napisala tekst s poentom koja skače za vrat i stavila oštar naslov: Dentes canini. Još poslije shvatila sam da je cijena aparata za ispravljanje zuba u odraslih, pa ono… računaj – nedostižna.

~

Neki bi dani, mjeseci i ljudi trebali dolaziti s antidotskom terapijom, da se poslije lakše istjeraju iz organizma.

~

“Kušaš granice jutros, draga?”

“Ne. Kuham prošlost, od početka. Bit će u dubokom smrzavanju. Za dan unaprijed.”