Koliko sam puta okidala s boka : anatomija promašenog | Suzana Matić

SCHULTEOVE STANICE

Kod čovjeka (a onda i žene valjda), receptori čula mirisa koji reagiraju na kemijske podražaje, nalaze se u gornjem dijelu nosne školjke. To područje tamnožute boje čija površina iznosi oko 5 cm² – naziva se “mirisno područje”.

~

Jednom davno, istražujući nepregledna područja Meksika, pokupila je jedan misaoni suvenir. Donijela ga je, poslije, u gomili drugih pabirčenih na indijanskim tržnicama u kuću koju su nazivali domom.

Tlazolmiquiztli. Aztečka riječ za miris koji nose preljubnici. Još poslije napustila je tu kuću, nakon što je prema raznim zemljovidima, dosta dugo, grčevito i bez rezultata, tražila komad travnjaka uz nju na kojem bi se dalo podići šator i spavati, tako – na otvorenom, dok se ne vidi kako i iz kojih zaliha ljubavi uopće sanirati štetu na onom što su zvali domom. No ispalo je nekako da je dom bio toliko impregniran njezinim mirisima da bi se oni vjerojatno proširili i na travnjak, čak i da ga je ona tragom neke karte našla.

Budući da se bez njenih gornjih mošusnih nota nije moglo, a indijansku bazu koja je bila srce parfema se nije dalo… oprostiti, napuštanje kuće bez travnjaka, iako s najljepšim velikim vrtom u ružama, bilo je teško cijepanje. Svima na predmetnoj nekretnini.

Sve ono nenapisano između – pocijepala je, neke se priče prožive samo jednom. Više manje. Tričarije i parfem prenijela je nekoliko ulica dalje i dodala kućnom broju u adresi prostu jedinicu; 5+1=6, pa – potpuno oduzeta, elementarnim znanjem zbrajanja, stvorila novi dom na brdu, dostatne površine i bez ijednog mirisnog osvježivača zraka. Ni travnjaka, ni ružičnjaka u nosnicama.

Ima već cijela vječnost da je potpuno izgubila čulo mirisa.

Može se i tako biti zanimljivo oštećen.