Koliko sam puta okidala s boka : anatomija promašenog | Suzana Matić

PRSTI U DJETELINU

Ali ako će nekoga nekad zanimati što je bilo kad su se upalila svjetla u kinu… nadopisat ću jednom taj kraj bez njezine pomoći. Svojom rukom. To je iz mog života.

KRAJ SVIJETA

Poslije
nakon što smo zamotali rafiju oko krep papira
pojeli večeru
stavili kore od naranči da se suše na radijatorima
pa ogulili i moju koru tvojim prstima…
tada ću ti reći kako sam jedne prosinačke noći
u kojoj sam ja imala ožiljke na svojim prstima
čeznula za tobom više nego ikad u životu
zato
što sam u jednom trenu nakon svekolikog vremena
jednoga svijeta
slabašno osjetila da ćeš ipak doći
i ispričat ću ti kako sam te prosinačke noći
ponovno poželjela sreću
i sigurnost
i ljubavnika koji je hrabar
i kako sam onda bolnim i oprljenim prstima
krenula spajati nepotpune stihove
da vidim mogu li ti napisati pismo
baš kao kad sam kao djevojčica
spajala lišće nepotpunih djetelina zajedno
da vidim mogu li napraviti jednu koja ima četiri

a ti ćeš onda spojiti moja četiri potpuna prsta u svom dlanu
i nasmiješiti se onom petom
krivom
pa reći – da i ja se sjećam te noći
mislio sam da nikad nećeš doći
bila je umetnuta među dane
u kojima su svi čekali kraj svijeta

i bili su u pravu

KRAJ