Koliko sam puta okidala s boka : anatomija promašenog | Suzana Matić

ZNAK OD ROĐENJA… S ODGODOM DJELOVANJA

Točka. Tvrdim da je ne poznajem, ali znam ja njoj dobro i namjenu i svrhu i reason for reason. I nosim je negdje, skrivenu, od samog početka.

To je mjesto na kojem moje vrijeme kasni barem jednu godinu, koje ne vidim, na koje sam zaboravila, koje mi je toliko blizu da mi je postalo nedostupno, kojeg nevidljivog ne umijem naći.

Ponekad točku pokušavam locirati prstom, onako kako se na slijepoj karti za prolaznu ocjenu pronalazi glavni grad.

Nalazim je uglavnom prekasno – kao propuštenu priliku, onda kada se, ispisanu bez točke i kraja, na satu negativne geografije naknadno lektoriram.

Izvučenu na svjetlo dana, paradoksalno, prvi je uvijek ugledaju oni, koje sam u tami noći pustila da mi zadignu kosu na vratu.