Sadržaj
Iako to nije bilo naglasČim sjedne na kauč
Na nekoj nasumičnoj stranici
Iz nekog nižeg nereda
Ali nikad više zbog ubojstva
Nakon tolikih dana i noći
Neki od tih drugih
Da je već u tom avionu
Pa makar bio i pogrešan
Ni u jednom ni u drugom trenutku
A meni nije smetalo
Koliko god ih ima i kakvi god bili
Koliko god velik bio
Sve dok je tako
Malen baš onoliko koliko treba biti
E tad počinje pakao
Nicali su na sve strane
Tu je taj novi rukavac
Trebale su se pomicati planine
Ni kamo je na koncu stigao
Tako ravno da se ne bi ni vidjelo
Zamislite tek ostale
Kad pomislim na to
Ova tvoja jedna koju imam
Od kojih ni jedna nije bila višak
Koja nije prešućena
Ipak su one upućene meni
Kako je tada vjerovala
Nakon što smo ih prehodali
Jer ništa nije bilo prirodnije
Čim otvorite oči
Ono čega se sjeća od sinoć
Tada kad nismo imali ništa
Imaš to tijelo
Prešućujući sve ovo
Nekome je i to dovoljno
Mjereno u satima
Ako još uopće ima pravo na nju
No njoj to nije bilo dosta
To bi bio lijep epilog
Ovako ne moram znati
U kojem god smjeru pokuša
Tamo je bio netko moj
Sa svakim sljedećim kilometrom
Da bih mogla prešutjeti svoju
Što ja imam s njima
U četiri zida i dva svijeta
Ali kad izađem iz ove sobe
Koja to nikad nije postala
I onda promijenim temu
Sad kad treba učiniti sve
Ili je bolje pustiti je da spava
Ako je možemo tako zvati
Da ga sjećanje nije prepoznalo
Ali nisam
Impresum
