Filmske marginalije : teorijski eseji s povodom | Hrvoje Turković

PREDGOVOR UMIJEĆU FILMA

Većina malih eseja sabranih u knjizi nastala je kao posljedica prigodnog tumačilačkog praćenja filmova s repertoara, u razdoblju od dvadesetak godina. Eseji su se javljali kao izravne reakcije na probleme što dnevno progone naše sudove i nazore o filmovima i televiziji…

Svojedobno sam eseje ovoga tipa nazvao marginalijama, jer su nastajali uz rub gledanja filmova, ali i uz rub sustavnih filmoloških preokupacija, imajući i otvorenost kritike i uobličen tumačilački pristup teorije. No oni imaju i svoju samostalnost i samostalnu esejističku narav nesvodivu na odveć pojedinačan kritičarski posao na jednoj, odnosno na znanstveno‑raspravljački univerzalizam (otrgnutost od pojedinačnih prigoda) na drugoj strani. Riječ je bila, kako sam to nazvao u predgovoru Razumijevanju filma (Zagreb, 1988), o svojevrsnoj primijenjenoj filmologiji, krajnje osjetljivoj na prigode u kojima se prakticira, otkrivajući upravo u njima probleme, vizure i detalje kojima visokolebdeća teorija ne zna obratiti pažnju, a kritici su odveć “teorijski” a da bi se njima baktala.

Takav se pristup pokazao propedeutički dobrim za ljude koji su navedeni (ili izazvani) da razmišljaju o filmu, koji trebaju nešto analitički i općenito reći o pojedinačnim filmovima, ali se pribojavaju da za to nemaju dovoljno znanja, jer ih količina sustavnih teorijskih distinkcija, brojnost različitih teorija, nepreglednost strukovnog područja ponuđenog u udžbenicima, teorijskim knjigama, enciklopedijama ili na stručnim predavanjima plaši i stvara im dojam da će ostati vječiti diletanti. Njih su ovi mali eseji, svaki usredotočen na jedan problem, a na način koji se svakome čini dostupnim, neprimjetno uvodili i u spoznaju od čega se sve sastoji umijeće filma: umijeće njegove izrade, njegova doživljavanja i njegova tumačenja.

Čini mi se da je ovakav uvod u film življi i plodniji, a i daleko zanimljiviji od standardno udžbeničkog uvoda, u kojemu se usustavljeno daju rezultantne spoznaje o filmu. Premda i ovi potonji – pregledni udžbenici – imaju veliku vrijednost kao prigodni sažeci postojećeg stanja spoznaja o filmu, kao sabrani pregledi, mana im je to što teže umrtviti svijest kako je ipak riječ o živom i neprekidnom razumijevalačkom poslu, dinamičnom poimalačkom području, kako su “gotove spoznaje” samo privremeni ishodi poduzetnog problemskog ispitivanja svijeta filma i svijeta našeg doživljavanja, ispitivanja koje nikada ne zastaje i rijetko je kad zadovoljno svojim vlastitim “postojećim stanjem”.

Opet, iako je osobina ovakvog marginalijskog pristupa da je “atomistički” (odvojeno se dodiruje svaki uzeti problem, kao da je jedini važan), ipak sustavno čitanje otkrit će da ti mali eseji, u svojoj ukupnosti, prilično iscrpno popunjavaju “mapu filma”: u njima se prvo dodiruju vidovi tzv. “jezika filma” ili “zanata filma”, da bi se potom izvidjela načela kompozicije cjeline filma, pa vrste izlaganja (diskurza), općenit pojam i ulogu vrsta, zatim se raspravljaju medijske razlike i veze, priroda filma i televizije, društveni status pojedinih općih, ali i pojedinačnih crta filma… Slika koju o filmu može steći sustavan čitatelj ovih eseja vrlo je složena i prilično iscrpna, jer je nadahnjuje uvjerenje da je svaki film složen perceptivan, spoznajan i opće doživljajan, ali i sporazumijevateljski i društveni fenomen, i da to nisu odvojive, već blisko povezane stvari.

“Atomizam” pristupa pojedinih eseja nadam se da će se čitatelju koji stigne do kraja pokazati kao tek taktička, heuristička, lokalna osobina. Kao što je ukupna oštrina fotografske slike to veća što su u njoj oštriji manji detalji (tzv. razlučivost fotografije), tako sam se i ja nadao da će ukupna predodžba o složenome filmskome svijetu što će je čitatelj dobiti od ove knjige uzete u cjelini biti to jasnija što su jednoznačno jasniji, življi detalji (eseji) od kojih se ona sastoji – samo ako su ti detalji prikladno “kartografski” raspoređeni.

Svojim “taktičkim”, marginalijskim pristupom ova je knjiga dobila višestruku upotrebljivost. Vjerujem da će svakoga tko voli čitati eseje a rado gleda film, veseliti čitanje ovih malih raznolikih analiza. Čitanje će biti, vjerujem, i poticajan uvod u misao o filmu i u ogledne filmske pojmove onome tko se, prigodno, mora uputiti u to (nastavnicima koji predaju u školama o filmu, studentima koji moraju “učiti o filmu”). A vjerujem da će biti zanimljivo i stručnjacima (filmašima, kritičarima i teoretičarima) da vide kakvima se pojave s kojima se samorazumljivo susreću u svome radu i pri gledanju filmova pokazuju kad ih se izdvoji i upozori na njih, kad ih se učini tematiziranim problemima.

*

Nešto više od trećine ovih eseja preuzeto je iz moje knjige Razumijevanje filma, iz dijela nadnaslovljenog Filmološke marginalije. Veći, preostali dio, trebao se pojaviti u knjizi‑nastavku (Razumijevanje filma 2, već poodavno pripremljenu, ali nikako da bude tiskana), koja je trebala imati sličnu strukturu kao prva: prvi dio su ponovno trebale tvoriti Filmološke marginalije, a preostale dijelove studioznije, sustavne filmološke rasprave.[*] Ali, kako je tako sastavljen tekst novog Razumijevanja filma postao preopširan za standardni opseg knjige, bilo je poželjno nečega se odreći. A najpogodnije je bilo izdvojiti “marginalije” i spojiti ih s prethodnima, jer će se tako, umjesto žanrovski nekonzistentne jedne knjige, dobiti dvije knjige, svaka žanrovski unutarnje konzistentna.

Naravno, ovdje su eseji nanovo usustavljeni s novim nadnaslovima; “stari” eseji ispremiješani su s “novima” kako bi “kartografija” filmskog svijeta bila područno što potpunija i dosljednija. Čitatelj prethodne knjige lako će prepoznati “stare” tekstove (koji su ti, objašnjava se u Napomeni o tekstovima na kraju ove knjige), ali nadam se da ih u ovom novom, bogatijem okruženju neće preskočiti. Ponovno čitanje kadšto ne škodi.

Zagreb, veljača 1996.

[*] Današnja napomena: ta knjiga – uglavnom pripremljana – nikada nije izašla. “Marginalijski tekstovi” objavljeni su, uz obilnu nadopunu, u Umijeću filma, a raspravljački tekstovi su bili potom uključeni u druge moje potonje knjige.