Filmske marginalije : teorijski eseji s povodom | Hrvoje Turković

MOĆ UVJETNOG PRIHVAĆANJA FILMOVA

Filmovi znanstvene fantastike i filmovi strave podliježu više od drugih žanrova našim procjenama uvjerljivosti izrade. Među filmskim gledaocima gotovo je pravi sport otkrivanje namještenih kulisa, filmskih trikova, lutkarskog umijeća. Filmovi se zatim dijele na dobro pravljene, tj. one u kojima je dojam o izrađenosti efekata najmanji, i na slabo pravljene filmove, u kojima su trikovi i slaba izrađenost likova očiti. Recimo, dobro je napravljen film Ralje, King‑Kong je to u manjoj mjeri, ali još su u neusporedivo manjoj mjeri japanski filmovi o godzilama i sličnim monstr-bićima iz svemira. Na projekciji filma Teror Mekagodzile netko za vrijeme spektakularne borbe dvaju čudovišta smijući je prokomentirao: “Vidi – Muppet‑show”!

Međutim, kad se već spominje lutkarska emisija, dobro je zapitati se: zašto smo spremni prihvatiti lutke Muppet‑Showa a da nas činjenica da se radi o lutkama ne smeta, dok lutke iz Terora Mekagodzile držimo uvredom svojeg senzibiliteta i doživljajne tolerancije?

Razlog je u razabirljivim ciljevima ovih dviju “lutkarskih” vrsta. Lutkarske emisije, kao i animirani lutka‑filmovi, računaju na našu svijest o lutkarskoj biti likova, pa čak i naglašavaju lutkarsku izvedbu likova. Međutim, znanstvenofantastični filmovi i filmovi strave po pravilu nastoje sakriti lutkarsku bit svojih čudovišta, žele nas uvjeriti kako su lutke jednako stvarne kao i ljudski likovi. Kad to uvjeravanje ne uspije, kad poklekne na slaboj izvedbi lutaka i trikova, mnogi se gledalac osjeća prevarenim.

Ali, kad su u pitanju spomenuti japanski filmovi, kao i televizijske serije poput Zvjezdanih staza, nisu u pravu. U tim filmovima nisu samo čudovišta i kulise očito izrađeni. Cijela je struktura tih filmova prozirne iskonstruiranosti. Psihologija je shematska, mizanscena stereotipizirana, fabule šablonske. A kad je sve iskonstruirano, zašto da nas onda posebno smeta lutkarska konstrukcija raznih čudovišta, slabije izrađena kulisa ili koji slabiji filmski trik?

Prijedlog za toleranciju iskonstruiranosti možemo poduprijeti kratkim teorijskim argumentom. Cijela umjetnost, odnosno sve što nam se u umjetnosti pokazuje dano je tek uvjetno. Nitko (normalan) neće pomisliti da to što gleda jest sama stvarnost, a ne “samo film”. U nekim žanrovima i nekim filmskim disciplinama ovu se uvjetnost čini očitom. U crtanim filmovima, animiranim filmovima uopće, u slapstick komediji – pa i u filmovima znanstvene fantastike a i strave – od nas se očekuje da prihvatimo zadane uvjetnosti i da uživamo u onome što nam se unutar tih uvjetnosti nudi. Sposobnost da uživamo u crtićima, da uživamo u lutkarskim emisijama poput Muppet‑showa, da se oduševljavamo nijemim komedijama, daje razloga da pronađemo u sebi sposobnost da uživamo i u iskonstruiranosti takvih “lutkarskih” filmova strave kakve prave Japanci.