Bijela panika | Vesna Biga

DA NISAM KOJA JESAM

da nisam koja jesam, da sam ja ona druga,
da li bih pustila da me nose androgina bića
valova, jaka u svojoj praslozi,
ili bih se u trenu propela, i skočila u visinu
visoku, sijekući ih krilom pjenušavog prkosa,
a onda zaronila u vodu duboku,
kao netko tko se odvojio, u vodu nijemu,
tamo gdje u crnoj sluzi pijeska iskre začeci
gornjih i donjih svjetova,
predani svojoj samosličnosti,
kao da ih je uzgojio nevin narod Bambara,
onaj koji je potom iz božjeg mrmora ugrabio
riječ i još je šaptavu posadio u pupak zemlje,
prkoseći molitvom tišini, onoj prvotnoj,
koja je nečujno disala uz vale priobalja,
izvan domašaja svoga imena,
i daleko, daleko joj bilo, najtišoj,
od moje i svake druge tajne