Bijela panika | Vesna Biga

POPIS POLJA

strast makova u polju unesi u ovaj popis, unesi crvenu
obijest uskrsnuća, koja ti gori posred zjenica,
a ti je gasiš tako što ćeš se podiviti plavoj boji imena,
ovdje svaka boja urasta u latice i svaka najpravednije
biva raspodijeljena među cvjetovima i onim šaren-bićima
koja cvijeće oblijeću, a kad se dokučiš ptici u travi,
a zemnoj a nebeskoj ptici, kako bi je bolje osmotrila
i počula uzdišući, unesi posred cvijeća, i poljskih bića
krilatih, još i njeno ime u ovaj popis,
pticu kojoj ne znaš ime kao da nisi ni vidjela,
od nje imaš samo usklike, trenutke koje ne vrijedi pisati,
od takvog mrčenja kasnije se prave avioni i zidarske kape,
sve same igračke koje se bacaju među makove i potočnice,
od toga ostanu pusti uzdisaji, jedni te isti za svaku pticu,
svaku strast cvijeća i svako prešućeno ime,
a ti želiš da to bude čitak popis i tek kad takav uradiš,
možeš izabrati muk, kako ne bi izlanula, kako ne bi urekla
imena koja su na popisu i u pisaljki koja ti je posađena
među zjenice, ako ne želiš otkriti to što si čula i vidjela,
ti možeš i mučati dovijeka na onim mjestima gdje se govori
i govori, kao pred makom u vazi ili kukcem iza stakla,
dovoljno je pred takvim cvijetom, pred takvim leptirom
da nijemo učitaš ime u boju latica i u razapeta krila,
dok pred pticom na zidu, pticom staklenih zjenica,
ti možeš i uzdisati sjetno ili zakliktati oči u oči, i da vidiš,
neće odati da joj znaš ime i da te je nekad u polju susrela,
ova ptica u daljinu zagledana