Bijela panika | Vesna Biga

KAD TI OTVORE OČI

kad ti otvore oči bogovi dana, prvi strah, onaj tek probuđen
i još nalik nebeskom prosvjetljenju koje donose srsi svitanja,
bude strah jutarnji, strah od moći u vlastitim u rukama,
strah od prozora koji na ove moći čeka i strah od onog
što će ti prozor ponuditi kad ga tvoje ruke otvore,
pred ovim ponudama ti ćeš uzdahnuti duboko, kao da slušaš
proročanstvo koje udjeljuje strah po strah na dan taj i taj,
strah od velikog cvrkuta i još bunovne, znojne trave,
strah od onog što tiska pup i u jajetu se rita i strah od onog
što bubri i pod sječivom sunca prska u sjemenki,
od koje će biti kruh, a od ovog kruha strah,
i strah od njegovog pekara i svih onih lica koje ćeš sresti i
koja čekaju da razvežeš noćno grlo i pustiš iz grla riječi
pozdrava, i još mnoge riječi nalik strahu od onog što govoriš
i onog što čuješ s prozora da drugi govore,
a to se već od jutra razvikalo na ulici, gnjevno u svome
sjećanju na tek odsanjani noćni strah, strepe od njega putnici
koje si u snu i na javi srela i osjetio ga je stari astronaut,
onaj koji je iz velikih daljina vidio sve, a onda zastao
užasnut pred čašom u kojoj ljeska voda na noćnom ormariću
i pred prizorom koji mu se nudi s kućnog prozora,
kao da mu je ovaj noćni strah, sav prezreo, prsnuo u samu
zjenicu sjećanja, skupa s mjesecom koji je pobjegao s jezera
na glatku površinu automobilskog krova,
mjesec ulazi u zjenicu kao da su to otvorena vrata kuće
koja njega čeka, a strah koji nosi ispisan je na licima onih
koje u snu srećeš i čini ti se da ih ne poznaš, poznaš ih,
a svejedno se nadaš da ćeš pored njih proći tek tako,
uz laku noć, ili da ćeš proći bez pozdrava, šutljiva,
kao pored nekog na ulici, nekog tko ti ne može ništa u snu,
ništa na ulici ujutro, kad te dohvate srsi dana i kad ti onaj
drugi strah bučno krene u pohode pod suncem,
onaj koji ne treba miješati s noćnim, druge su to ponude
ujutro, od drugog neba strah, moćnom krvotoku toga straha
svejedno je klečiš li ti ili stojiš pred njim mirno,
zbrajajući sjemenke koje u tebi bubre, zbrajajući probuđeni
cvrkut u ušima i razbarušene vlati trave u oku,
ili kušajući onaj svagdašnji, slasni a strašni kruh