Bijela panika | Vesna Biga

MALA LUDIČKA

pod oblakom od proloma
ispod neba odnebljena
na tom putu paraputu
u tom gradu mimogradu
na toj rijeci, na neteci
na tom stablu, na drvenom
meni pjeva ptica nepjevica
paraptica, noćna rugalica
zapjevala, a grla limena
kako pjeva, takvog je imena
avet ptica, a tobož pjevica
u snu mome tobož pratilica
koja sluti slutnje neslućene
koja leti krilom parakrilom
a sve tuđim perjem nakićena
tuđim perjem, a tobož krilata
vreba korak u travi zatravi
mrsi meni staze i bogaze
na noćnu me vabi stranputicu
stranputica, što i bezvjerica
slijepe pute pod noge mi baca
koji vode do mjesta nemjesta
gdje ja srećem sebe odsanjanu
odsanjanu a nedosanjanu
bezmenica tu mi suputnica
paraptica ludome družica
kud ću, šta ću, snu uteći ja ću
probudim se, od sebe se spasim
jutrom sadim cvijeće zaboravak