Bijela panika | Vesna Biga

VODENI I DRUGI SVJETOVI

za neke preci brinu tamo gore, zagovaraju ih rođački i
u pravi čas im šalju znakove, drugima se rijetko javljaju,
većinom šute ili se zalažu pretiho za svaku zemaljsku dobit,
može biti da takvi nerazumljivim jezikom mrse molitvu,
ili su od onih koji su zašutjeli zauvijek,
kao da su na sve zaboravili i kao da za njih više ničeg nema,
ne pojavljuju se u snu, ne pojavljuju se kao hitra sjenka
u dnu hodnika i tu ne vrijedi stajati pred vratima i kucati,
kucati sve dok zglobovi ne prokrvare, a onda sve tiše kucati,
stvari kao da se zbog takvih više ne rješavaju tamo gore
i s druge strane vrata, oni za kojima su se vrata zatvorila, ti
idu svojim putevima, ako su umrli od gladi, ne opraštaju to
lako zemlji, ako nisu umrli od gladi, možda sad gore gladuju,
još se ne zna tko izgara u ognju i posipa se pepelom,
a tko spava ispod rascvjetane voćke, oni koji nisu vjerovali
za života ili su vjerovali samo u zemaljske svjetove,
sad možda šute u čudu, ne znaju otkuda svi ti gornji i donji
svjetovi, ako su vjerovali samo u vodene svjetove,
pravo im da budu ribe