Bijela panika | Vesna Biga

TEK ŠTO NIJE

Tek je došao ako je pridošlica, pa je tu tek toliko
da bude tu i tek tu i tamo tu, a jednom nogom tu,
jednom tamo, nikada sav i prav,
kao da je u istom času i tu i tamo,
pa je tek za vidjeti hoće li biti tu, ili će otići tamo,
tu se imenom i tijelom tek predstavio, a ime mu
i tijelo moraš priznati kao da je tu oduvijek i
kao da neće ni odlaziti, a ne znaš o njemu ništa,
ni toliko da li je otišao u dućan ili u drugu državu,
među druge ljude ili svome plemenu,
pa ti onda pogađaj hoće li se vratiti ili neće nikad,
hoće li od pridošlice u povratnika,
ili će jednog dana, kad vrijeme sustane,
postati onaj koji je nestao, bio tu i više ga nema,
pa je sad negdje tamo i nekom drugom povratnik,
ako je već bio tamo, ili je i tamo pridošlica,
ako se po prvi put tamo obreo, nekom povratnik,
nekom pridošlica, pa ili će preda te, ili neće nikad,
a u njega još uvijek vremena i da se tu otjelovi i
da već bude tamo, taj kako je iščezao, tako može i
uskrsnuti, a uskrsne li, tebi je onda lako reći keks
ili britva, ne zna se što je točnije ni što će prije,
kad kažeš keks, britva ili dok trepneš okom,
nisi se ni okrenula, a on već tu, pa kao da nije ni
odlazio, a ako i nije tu, ono samo što nije,
pripremila si keks, britvu, kapke i sad ga čekaš
ako znaš čekati, a ako ne znaš i ne želiš čekati,
a ti pregrizi keks, baci britvu, zatvori kapke,
njega tebi nema niti će ga biti,
pa kao da ga nije ni bilo i kao da je nekom drugom
nestao, a ne tebi, i ne tu nego negdje tamo,
gdje ga i čekaju ti kojima je nestao,
ako im je do čekanja, a čekaju li, neka im
onda bude njihovo i ono tamo i ono tu i tek što nije