Bijela panika | Vesna Biga

PROSTORI, I PROSTORI

iza vlastitih vrata već se odavno ništa ne događa,
ali u odajama drugih kuća mnogo se toga zbiva,
malo se toga vidi golim okom,
postoje prednji i postoje stražnji ulazi i izlazi,
postoje stepeništa i dizala koja vode sasvim gore
ili sasvim dolje, u podrume i u stražnja dvorišta
opkoljena zidovima, iza kojih je skriveno ono
što se zbiva unutar prostora i prostora,
u zatvorima gradova i gradova,
iza žičanih i betonskih ograda, i ograda,
iza velikih i malih vrata u čekaonicama koje se nižu
u zgradama i zgradama, iza mliječnih paravana
u kućama bolesnih, iza čeličnih zavjesa i
neprobojnih stakala u kućama novca i pravde,
u takve prostore pripuštaju samo nekoliko koraka,
papir se pruža kroz otvor u staklu, preko ograde
ili samo s vrata, ne daju došljaku da zađe dublje,
premda je i sam nekada tu služio,
nosio se takvim hodnicima i još se sjeća da postoje
koraci i koraci, ali o svemu tome više se ništa ne zna
kad se jednom pređe među one koji čekaju
i tješe se time da nitko nije vidio sve,
među one koji su stigli do slijepe točke
i sad izgledaju tako kao da su sami sebe izgnali,
ispisali se i zagubili po hodnicima,
ustuknuvši pred zidovima i pred vratima tolikih kuća,
iza kojih su prostori, i prostori