Bijela panika | Vesna Biga

PRIOBALNA

 

od žedne kapi i od gladne sluzi sam,
koju moram oploditi mesom drugog tijela,
kad su već putene ivice sjemena postali zubi,
a krljušt vode tek slani obris za ono drugo
ime pokožice, pisane valima priobalja,
u nožnim prstima mrijesti se prva slika,
nju treba bezbolno dopremiti tamo gore
da se razmrsi,
skupa s toplo i hladno, a dan, a noć,
i još s tablicom množenja, iz mora rođenom,
sve to treba pomnožiti,
pa tek onda i na ovaj brod-tijelo,
kad se otkine vodi i tlu se pokloni,
kad glavu pogne i zemlji sebe poda,
kad se nasuče u plićaku neba,
treba početi računati