Bijela panika | Vesna Biga

MALA RATNIČKA

da li u dubini mora, čiju površinu mreškaju hitri čamci stražara,
psi morski laju čuvajući podzemne granice,
da li u oblaku sjedi zduhač, koji prelijeće zastave i dojavljuje
zemaljske događaje i mogu li takvome zduhaču nauditi topovi
odozdo, koji razbijaju oblake i drski led ostrvljen na plodove
zemlje, a ti pri zemlji i na vodi koji su, ti pod oružjem koji su,
hoće li jednoga dana najaviti i pravi rat, rat onome odozgo i rat
onome što živi u najdonjim svjetovima, rat oblacima i kamenju
s neba, rat ribama u dubini, rat za dupine i morske nemani,
rat za njihove planktone i morske trave koje ih hrane i
hoće li jednoga dana isti ti ratnici propiti mora, rasporiti nebesa i
ukrstiti se i s onim što u njima samima i u njihovim zemaljskim
svjetovima obitava i što porađa ratnike i ratnike,
pa se više neće znati da li će se sok zemlje i dalje cijediti iz jabuke
ili će drveće samo sebi podizati vješala, da li će ribe nebesima
poletjeti, a ptice morskim dubinama šestariti ili će sve ribe i ptice
biti popisane, a onda poslate na dodijeljeno im mjesto,
i hoće li se znati jednoga dana ili se to već zna u ovim svjetovima,
pod čijom li će rukom zaratiti mijene i pasti pusta žetva,
i u čijoj li će glavi prsnuti prva, u čijoj posljednja jabuka