Bijela panika | Vesna Biga

STVARANJE STVARI

Smogne se riječ pod svodom, pa se druge same prizovu,
dok u crnu rupu piljiš, crna rupa da ih bljune,
crna rupa – veliki žamor, a ti zagovaraš samo svoju stvar,
i što onda što između pocijepanih otkucaja,
dok nestvorenu sričeš stvar, u tebe gleda zagrcnuće strahom,
kao nevjerstvo osobe preko puta,
nalik na riječi koje nisi ti prizvala, ali se o njih spotičeš,
žudeći vlastitu smoći jezikom, onu koja će ti na usta izići
i samo tebi biti gost, ti takvu žudiš a odjednom bude preobilje,
kao da si na proslavi nečijeg rođendana dobila čašu punu
vokativa, koji kliču stvarima i stvarima, tu gdje se čeka
veliki prasak u kojem će tvoje i sve druge godine,
tko zna kome otete i tko zna od koga proklete,
između dvije šake prsnuti punim plućima, one će probiti
slavljeničku kapu od papira koja zatvara usta i gužva dah,
i u tom će trenutku stvar koju si ti sročila, iz žamora je
zazvala, crnoj je rupi otela da vjeran ti bude gost,
ta će stvar poletjeti u svoje rasprsnuće i nebeskom će svodu
biti odaslana, onom istom svodu koji je iz tvojih usta izišao,
iz tvoga oka ispao, tvome da pogledu pripadne,
najtvojiji da bude, a kad tamo, svod je nebeski u sebe zagledan,
pa bude tvoj a svačiji, i što onda što će takvim pucnjem
veliko slavlje na zemlji tko zna kome otpočeti!