Bijela panika | Vesna Biga

DA SAM SEBI MAJKA

 

da sam sebi majka i dijete vlastitog djeteta
u isti mah, što bi bilo kad nam se oči sretnu,
da li bi mi zastao dah i slutnja poharala zjenice
pri pogledu na kožu, kosu, nokte, koji se mrijeste u tišini,
dok tjeskoba raste u svakoj ćeliji,
da li bi me vrisak uzeo pod svoje kad se samo sjetim
što sve može biti za godinu, za dan,
ili već u sljedećoj minuti, koju treba prebroditi
bez oklijevanja, opslužiti je treba kožom, kosom, noktima,
i još pogledom u pogled, s jedne i s druge strane kapaka