Bijela panika | Vesna Biga

NOVČIĆ, DVA

nekome je ispao metalni novčić i taj je potrčao za novčićem,
koji se kotrljao uz rub kolnika sve do ulične rešetke i tu nestao,
ali isti se takav novčić ukazao i na dnu zdenca i netko je u zoru
zasukao rukave i posegnuo, a netko je samo pogledao svisoka,
kao da mu nikad neće zatrebati novčić za pod jezik,
dva novčića za kapke, za takvoga je vječnost već razgrabljena
na nekoj rasprodaji, gdje se sve može kupiti za novčić, dva,
a baš toliko traži i čamdžija, malo traži, premalo,
kao da je odlazak jeftin ili su potrebni sasma laki novčići
kako bi u zadnji čas putnikovi kapci mogli zatreptati,
a vozač onda odbio da ga preveze, kao da je putnik htio mukte,
namjerio okrasti vlastitu smrt i prokrijumčariti se ispod vode
na drugu obalu, a i zašto ne bi kad mu voda više ništa ne može,
takvome kao da se dvaput umire, malo mu jedna smrt,
taj ne da novčić za kojim je trčao, sukao zbog njega rukave