Tragovi goveda | Mladen Blažević

ARIJANISTI, BOGUMILI, KALVINISTI, KOMUNISTI I ANARHISTI

 

U Gnjacinom gazdinstvu je osim Gnjace, njegove žene Nede, dva probisvijeta i mršave djevojke sklone pjesmi i snatrenju živjela i baba Jula. Nije ona bila ničija baka i nisu je babom zvali zbog starosti. Vodila je gazdinstvo i prije nego se Gnjaco oženio i doselio. Iako nije bila puno starija od Gnjace, ona mu je u mnogo čemu zamjenjivala majku koju nikada nije upoznao. Ako ne majku, onda barem stariju sestru. Kad se trebalo savjetovati i donijeti neku važnu odluku, povlačio se s njom nasamo i dugo slušao njene odmjerene rečenice. Pričalo se da je bila ljubavnica njegovog oca. Bila je to žena, koja je i puno godina kasnije doživjevši duboku starost, u očima sačuvala ljepotu djevojčice pune života i znatiželje. Seljani su je posjećivali kad je trebalo skinuti uroke i saznati budućnost. Liječila je bolesne ljude, stoku i perad koristeći samo njoj znane recepte sačinjene od trava i drugih biljaka. Skidanje uroka se vješto skrivalo od očiju seoske javnosti. Ipak, povremeno su se događale nesmotrenosti. Tako je Dudalova žena Marica viđena na seoskom groblju kako pali osušene grančice johe i njima kadi križ na grobu Dudalove majke. Zlodusi su iz Dudalove kuće odavno pobjegli zbog smrada koji se širio iz njegove lule. Samo je pokojna Dudalka ponekad svraćala i Marici zagorčavala život. Pomicala joj je stvari po kući, skrivala ih po štalama, gasila petrolejke, prizivala lisice i kune, otvarala im kokošinjac i škripala daskama poslije ponoći hodajući po tavanu. Marica je znala da nešto mora poduzeti. Baba Jula je bila jedino rješenje. Jedino se ona mogla nositi sa zlobnim duhom umrle Dudalke. Bacanjem graha po stolu utvrdila je što im je za činiti kako bi vratile duh u jamu na groblju gdje mu je i mjesto. Tri noći vabljenja i ostavljanja salenjaka na njen grob kraj križa urodilo je plodom i Marica je samo trebala kraj križa plitko zakopati zamotano uže vezano posebnim čvorovima i čekati da osušena grančica johe izgori do kraja. Nažalost, u tome ju je prekinuo lokalni sveštenik, vraćajući se preko groblja svojoj kući iz jedne od večernjih posjeta. Iduće je nedjelje tom događaju posvetio jednu od svojih propovijedi i Marica je, iako je ovaj nije izravno spomenuo, umalo propala u zemlju. Bilo je u toj propovijedi priče o krivovjercima, arijanistima, bogumilima, kalvinistima. Bile su tu nagoviještene pošasti modernog društva. Zatim neki komunisti i anarhisti. Preplašena i posramljena Marica dobro je znala da je pop govorio o njoj. Iako nije znala kojoj grupi nevjernika, ili krivovjeraca ona pripada.

Ajme majko, to za me spominje… jadna li sam ja… neka takva… bogumilka… kumunista, ajanista… ajme…

Ubuduće, kad bude kadila nečiji grob ili zakopavala klupko užeta svezanog u čvoriće u nečije dvorište, moraće puno više paziti da je neko ne vidi.

Nije Marica jedina kojoj je prigodom te propovijedi crvenilo lice. Mnoge su žene tu nedjelju, iz straha od kazne božje, dale veći milodar, pa je pop poslijepodne bio u nedoumici, može li to zahvaliti svojoj neobično nadahnutoj propovijedi, ili je u selu porasla svijest o potrebi obnove krova njegove kuće.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.